STEĆCI - kameni spavači
Stećci u Bosni i Hercegovini
Stećci su monumentalni srednjovjekovni nadgrobni spomenici i predstavljaju kulturno bogatstvo Bosne i Hercegovine.
Vezuju se za bogumile, pristalice Crkve Bosanske, za koje je zapisano da su odbijali prihvatiti crkvena učenja i dogme katoličanstva i pravoslavlja. Stoga se stećci kao sakralni spomenici pojavljuju samo u geografskim okvirima tadašnje države Bosne.
Prvi pomen stećaka bilježi putopisac Benedikt Kuripešić 1530. godine.
Riječ stećak dolazi od riječi stojećak, tj. nešto što stoji, kamen koji stoji, nešto što je uspravno i što se vidi. Pandan stećaka bili bi čuveni megaliti na zapadu i sjeverozapadu Francuske – menhiri (bretonski: men – kamen, hir – dugačak).
Nastanak stećaka
Prema historijskim podacima, stećci su se počeli izrađivati i klesati u drugoj polovici XII stoljeća. Najveći broj nastao je u XIV i XV stoljeću. Njihovo korištenje nastavilo se u prvoj polovici XVI stoljeća, nakon čega, postepeno, klesanje i izrađivanje stećaka iščezava.
Procjenjuje se da je oko 70.000 stećaka rasprostranjeno širom Dinarske regije, a od toga se u Bosni i Hercegovini nalazi najveći broj od 60.000 stećaka raspoređenih na 2687 nekropola.
Zbog neprocjenjivog historijskog značaja, stećci su 2016. godine upisani na UNESCO listu svjetske baštine.
Epitafi
Epitafi su natpisi na stećcima koji označavaju, između ostalog, i nazive za same stećke: bilik, kam, zlamen, kuća, vječni dom. Epitafi bilježe historijske događaje, nazive porodica, bosanskih banova i kraljeva, ali i život iz svakodnevnice, lov, boj i kolo. Također, natpisi vrlo često služe da pošalju smislenu i dubokoumnu poruku živima.
Motivi na stećcima
Motivi na stećcima imaju kulturnu i umjetničku vrijednost, te nam govore o svakodnevnici bogumila, prikazujući nam scene iz lova, druženja, sahrana i bojeva.
Najčešći motivi na stećcima su: bordure, astralni motivi, križevi, biljni motivi, oružje, simboli zanimanja, predstave ljudi, scene i arhitektonski motivi.
Stećci nisu bili samo spomenik za mrtve, već su preko epitafa i natpisa bili i uputa za žive, uputa kako treba živjeti. U vrijeme suše, bogumili su obilazili oko stećaka i molili nebo da im podari kišu.
Također se vjerovalo da prah koji nastane kada se ostruže tanki sloj sa stećka ima ljekovita svojstva, te se koristio za liječenje raznih bolesti.
"Ase leži Asta, Bogčina Zlousića kšći, a ne leži mi se. Kako bih rado sad pred vetče s tebom krojz livade projšetala i onaj poljubac što si isko, a ne dobio, ti dala. Pa da i nebo pukne, ne bi mi bilo žal, ni stid. Namjerniče, ne tiči mi kam, nek oni koji netčine utčine tšto ja ne utčinih, jer ja tek sad znam kako dušu perže neispunjena davanja.
1422 ljeta, kad se radovaše sretni, a ja zmreh."
"A se leži Radivoj Draščić: dobri junak ja bih, molju ja se vas, ne ticajte! Vi ćete biti kako ja, a ja ne mogu biti kako vi."
Nekropole stećaka
U Radimlji kraj Stoca nalazi se najpoznatija i najbolje očuvana nekropola stećaka u Bosni i Hercegovini. Prostire se u Vidovu polju, na putu Čapljina – Stolac.
Po brojnosti primjeraka, raznovrsnosti i zastupljenosti svih osnovnih oblika, visokoj umjetničkoj kvaliteti izrade, bogatstvu dekoracija, reljefnih predstava i natpisa koji spominju poznate historijske osobe, kao i svom neobičnom smještaju i dostupnosti, Radimlja predstavlja kulturno-historijski spomenik neprocjenjive vrijednosti.
Zaštitni znak ove nekropole je karakteristična muška figura s uzdignutom otvorenom rukom koju mnogi tumače kao znak mira. Krajem 14. stoljeća isklesana su prva tri velika stećka u obliku sanduka, a većina stećaka u Radimlji datira iz 15. i 16. stoljeća.
Dvanaest kilometara dalje nalazi se nekropola Boljuni. Ovdje je sačuvano dvostruko više stećaka, ukupno 273, što Boljune svrstava u jednu od većih nekropola u cijeloj regiji.
Na stećcima u Boljunima je 19 epitafa na bosančici koji pružaju historijske informacije i bitne detalje o historiji kulture u BiH.
Većinu stećaka u Boljunima isklesali su majstor Grubač i nekoliko njegovih učenika (oko 1440-1460 godine). Pronađena su i dva kamenoloma, jedan 200 m sjeverozapadno, a drugi 200 m istočno od nekropole, odakle se vjerovatno vadio kamen za stećke.
"Neka oprosti gospođa Evropa, samo Bosna ima spomenike, stećke. Šta je stećak? Oličenje gorštaka, Bosanca! Šta radi Bosanac na stećku? Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku! Ali nigdje nikad, niko nije pronašao stećak na kome Bosanac kleči ili moli, na kome je prikazan kao sužanj."
Miroslav Krleža
Korištena literatura za tekst:
Bešlagić Šefik - Stećci – kultura i umjetnost.
Lovrenović Dubravko - Stećci: bosansko i humsko mramorje Srednjeg vijeka.
Built with Shorthand